Kamen i uvjeti života su određivali značajke tradicijske arhitekture, bez iznimke je prisutna razumna štednja prostora, materijala i radne snage. Usporedo s osvajanjem područja gradnjom kuća i nastavanjem razvijale su se i tehnike gradnje bunara, štala, guvna te suhozida kao posebnog oružja u kultivaciji prirode i njenog kroćenja za čovjeka. Srce i dušu svake kuće činilo je ognjište sa prostorom za spremanje hrane, razgovore, pjesmu i štošta drugo.U ljepotu ovih kuća skladnih omjera, ravnih linija i geometrijske sažetosti ugrađena je iskonska funkcionalnost koja ih čini svevremenima.

Graditeljski izričaj Triljskog kraja u potpunosti se uklapa u tradicijsku zbirku Dalmatinske zagore, koji vrijednosno i stilski ne zaostaje ni najmanje za tipičnim oblicima stare Dalmacije, a može se pronaći u selima i zaseocima kao što su: Voštane, Velić, Vrpolje...